Ovig dana je uz rijeku Novčicu je bio vrlo živo. Posađeno je 11 trogodišnjih sadnica hrasta lužnjaka. Sadnice su posađene na lijevoj obali rijeke Novčice na dionici od Novog mosta uzvodno prema Ribičkom domu. Sadnju su organizirali i proveli voditeljica ispostave Hrvatskih voda za Liku, Podvelebitsko primorje i otoci, Lidija Pernar i djelatnici ove ispostave. Sve posađene sadnice su zaštićene Tully-evim cijevima sa osloncem.
Za sadnice je po preporuci Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabrano drvo hrasta lužnjaka Quercus robur. Na hrvatskom, hrast lužnjak se još naziva dub, gorun, lužnjak. Od hrvatskih naziva su izvedenice dubrava, lužić i slično za nekadašnje lokacije na kojima su rasla stabla hrasta lužnjaka. Sam hrast izuzetno dobro podnosi močvarna i vlažna tla uz rijeke, tla bogata vapnencem te je otporan na sušu i visoke temperature.
Odraslo stablo hrasta lužnjaka naraste do oko 40 m u visinu, promjer debla do 2,5 metra. Kora je u mladosti glatka, oko dvadesete do tridesete godine se počinje raspucavati, a sa starošću je sve deblja (i do 10 cm), izbrazdana uzdužnim dubokim (3-4 cm) i poprečnim plitkim brazdama. Krošnja mu je široko razgranata i jedna je od najljepših krošanja stabala.
Krošnje drveća uz obale rijeka mogu sniziti temperaturu riječnih voda u ljetnim mjesecima što svakako pogoduje ribljem fondu. U gradovima, na popločanim površinama i na travnatim površinama u sjeni drveća, razlika u temperaturi može biti čak i preko 11 °C.
Osim osiguravanja učinka hlađenja ribama u vodi, a i šetačima na obali, sadnjom stabala stvorit će se i nova staništa kukaca i malih životinja te tako potaknuti biološka raznolikost. Ranije je na području cijele Like bilo puno više zasađenih hrastova. Tome svjedoči i park šuma Jasikovac nedaleko Gospića, gdje hrast predstavlja najstariju i najzastupljeniju biljnu kulturu.
L. O.
